Kategorije

Isus: «Ljubite neprijatelje!»

Isus: «Ljubite neprijatelje!»

«Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je ubio mog oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!». Vjerujem da se mi stariji još sjećamo tih riječi blagopokojnoga zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića iz vremena Domovinskog rata koje je izrekao na Veliku Gospu 1991. u Mariji Bistrici, kada su nemilosrdno uništavani Vukovar, Dubrovnik i drugi hrvatski gradovi

Tebe nema

Što li sada misliš, što li sada sanjaš, kada te ove stope rodne ne cjelivaju više… Jutra se i dalje bude, noći polako odilaze, sat glasno i dalje kuca, a suze niz lice polako i užurbano popostaju!

Tebe nema, i nema te više; toga Srca ni! Samo glasne uspomene i tihe!
Hvala za sve, Slavonijo stara! 30.10.2015. 22:39h

Tajna smrti

Što reći- ljudskim rjecnikom- Amen! Ljudi smo i nije nam dano razumijeti ono što nadilazi naše spoznaje! Jednoga Vremena kada budemo stajali Oči u oči… Sve ćemo gledati! “Što ljudsko oko nije vidjelo i uho nije čulo to je Bog pripravio onima koji ga ljube! Da, ali još ne! “! Sve na ovoj zemlji je misterium! Ali smo samo ljudi, a ceznemo za Domovinom! Ljudski um se želi vratiti Prvoj Ljubavi- kada dodje Vrijeme! Bog je naša pobjeda!

Josip Aničić www. josip-Anicic.from.hr

Molitva Sv. Klari

Sveta Klaro, kada su se vojnici, s namjerom ubijanja i uništavanja, popeli na zid tvojega samostana Svetoga Damjana, ti si pala ničice i blago prošaptala svoju molbu Isusu u Presvetom Sakramentu. 
I On je odmah odgovorio: Ja ću vas uvijek čuvati! Moli i danas kao što si nekoć molila. Reci Isusu moju molbu, govori mu o mojoj nevolji i mojoj brizi za one koje ljubim, za našu zemlju i za sve ljude u potrebi. (Spomeni i svoju posebnu nakanu.) Pouzdajem se da ću ja i svi za koje molim po tvom moćnom zagovoru primiti ljubav i zaštitu od Gospodina. Amen.

Josip Aničić www. josip-Anicic.from.hr

Rucajte s Bogom

Nakon otprilike tri bloka upoznao je jednu staru ženu. Sjedila je u parku promatrajući golubove. Dječak je sjeo kraj nje i otvorio svoj kovčeg. Upravo se spremao popiti sok kad je primjetio da starica izgleda gladno, pa joj je ponudio čips. Zahvalno ga je prihvatila i nasmješila mu se. Njen osmjeh je bio toliko lijep da ga je dječak poželio ponovno vidjeti, te joj je ponudio sok. Ponovno mu se nasmiješila. Dječak je bio oduševljen!

Sjedili su tamo cijelo popodne jedući i smijući se, a da nisu izgovorili niti riječ.

Kako se sumrak približavao, dječak je shvatio da je umoran te je ustao kako bi krenuo kući; ali nakon što je napravio nekoliko koraka, okrenuo se, otrčao natrag i zagrlio staricu. Ona mu je uzvratili najvećim mogućim osmijehom.

Kad je dječak otvorio vrata svoje kuće, njegova majka je bila iznenađena njegovim radosnim izgledom lica. Upitala ga je, „Što si danas radio da si tako sretan?“ „Ručao sam s Bogom.“, odgovorio je dječak. I prije nego što je njegova majka uspjela reagirati, dodao je, „Znaš što? Ona ima najljepši osmjeh koji sam ikad vidio!“

U međuvremenu, starica, isto tako blistava od radosti, vratila se u svoj dom. Njen sin je bio zapanjen izgledom mira na njenom licu, pa ju je upitao: „Majko, što si danas učinila da si tako sretna?“ „S Bogom sam jela sam kukuruzni čips u parku.“ I prije nego što joj je sin odgovorio, dodala je, „Znaš, on je puno mlađi nego što sam očekivala.“

Prečesto podcjenjujemo moć dodira, osmijeha, lijepe riječi, slušanja, iskrenog komplimenta ili najmanjeg čina brižnosti, koji imaju potencijal da preokrenu život. Ljudi dolaze u naše živote s razlogom, na kratko vrijeme ili za cijeli život. Prigrlite ih sve jednako!

Ručajte s Bogom……….i ponesite čips

Josip Aničić www. josip-Anicic.from.hr

Hodočasnička mjesta su crkve i prostori gdje se Bog doživljava osobito blizak i nebo nekako opipljivo blizu

limo li osobito sabrano i uspješno moliti tad pođimo na hodočašće. Hodočasnička mjesta su crkve i prostori gdje se Bog doživljava osobito blizak i nebo nekako opipljivo blizu. Zašto?

Jer su se tamo događala ukazanja, tamo se nebeska stvarnost nekako sasvim približila materijalnoj svjetskoj stvarnosti. Osim toga tamo se masovno i mnogo moli, često vrlo žarko, svim srcem, te se snaga milosti tu nekako zadržala. Kad blagoslivljamo vodu, ona dobiva snagu da nas blagoslivlja. Tako i hodočasnička mjesta imaju na sebi blagoslov i milost, snagu neba te se to na nas slijeva. Naš duh jednostavno doživljava tu stvarnost neba i mi osjetimo neku blagost, mir i prisutnost Boga.

Osim toga idući na hodočašće mi činimo pokoru, hodamo, kisnemo, gladni smo i žedni, umorni, ali taj napor uzimamo na sebe, jer nam je Bog važan i jer nam je nužna pomoć u bolesti, nevolji, obiteljskoj svađi i tjeskobi. Tako nam putom do mjesta hodočašća raste vjera. Tamo se još ispovijedimo i tako smo svestrano obraćeni i čisti pred Bogom, a to znači spremni za darove Božje. Stoga se iz hodočasničkih mjesta vraćamo preobraženi, duhom obnovljeni, novi ljudi. A takve nas treba naše društvo, a i mi sami.

Josip Aničić www. josip-Anicic.from.hr

Dokaz- Je li Bog stvorio sve što postoji?”

Početak dvadesetoga stoljeća…
Na sveučilištu u Berlinu profesor je izazivao studente pitanjem:
“Je li Bog stvorio sve što postoji?”
Jedan je student hrabro odgovorio:
“Da, stvorio je!”
“Bog je sve stvorio?”, upitao je profesor ponovo.
“Da, profesore”, odgovorio je student.
Profesor reče:
“Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. A sudeći prema pravilu – da naša djela govore tko smo mi – Bog je zao.”
Student je zašutio.
Profesor je bio jako zadovoljan sobom, i hvalio se studentima kako je još jednom dokazao da je kršćanstvo samo mit.
Jedan je drugi student podigao ruku i rekao: “Mogu li ja vas nešto pitati, profesore?”
“Naravno”, odgovorio je ovaj.
Student je ustao i rekao:
“Profesore, postoji li hladnoća?”
“Kakvo je to pitanje?
Naravno da postoji. Tebi nikada nije bilo hladno?”, odgovorio je profesor.
Mladić je odgovorio: “Činjenica je da hladnoća ne postoji. Prema zakonu fizike, ono što mi smatramo hladnoćom je zapravo nedostatak topline. Predmeti ili živa bića se mogu proučavati kad imaju ili prenose energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ili materija prenose energiju. Apsolutna nula je potpuna odsutnost topline, materija postaje inertna i nesposobna za bilo kakvu reakciju. Hladnoća ne postoji, mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo kad nemamo topline.”
Student je nastavio: “Profesore, postoji li tama?”
Profesor je odgovorio: “Naravno da postoji!”
Student odvrati:
“Ne, profesore, tama ne postoji. Tama je zapravo nedostatak svjetla.
Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo koristiti Newtonovu prizmu da razbijemo bijelo svjetlo i proučimo različite valne dužine boja. Ne možemo izmjeriti mrak. Jednostavna zraka svjetla može se probiti u svijet tame i osvijetliti ga. Kako možete znati koliko je određeni prostor taman? Ono što možete izmjeriti je količina svjetla koje je prisutno. Tama je izraz koji čovjek koristi da bi pokazao što se događa kad svjetlo nije prisutno!”
Konačno, mladi je čovjek upitao: “Profesore, postoji li zlo?”
Iznerviran profesor je odgovorio: “Postoji. Vidimo ga svaki dan u primjerima čovjekovog nehumanog ponašanja. U kriminalu i nasilju.”
Na to je student odgovorio: “Zlo ne postoji, profesore. Ili barem, ne postoji samo za sebe. To je kao tama i hladnoća riječ koju je čovjek stvorio da bi opisao odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao vjera ili ljubav koje postoje kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je samo nedostatak Boga, nedostatak Božje ljubavi u srcu.”
Profesor je šutke sjeo…

Josip Aničić www. josip-Anicic.from.hr

Vrijeme: sadašnjost i budućnost

Kako vrijeme predobro i brzo odilazi! Samo Jednom hodamo ovom zemljom i nikada više! Sve više brojimo onih što Put odvede u tajanstveno odredište – u Vječne Dveri! No, to bijase skrito našem Razumu!

Božić u vrijeme moje bake

Badnjak i Božić u vrijeme moje bake……pravi ugođaj Božića u krugu najbliže i najmiljije obitelji. Žene su prije svega, čistile i spremale kuću prije Badnjaka i dugoiščekivanog Božića. Kitile su se kuće borovim i šušnjatim granama. Na Badnjak bi se unijela slama u kuću, a djeca bi se igrala na njoj. Na Badnju noć prije Božića, djeca bi sve dok ne svane, išla čestitati Božić po kućama. Tada im netko iz kuće da nešto simbolično(čokoladu,voće), što se imalo, uglavnom. Badnja večer im je bila jako lijepa. Cijela obitelj bila je na okupu. Sjeli bi za stol, jeli ribu, uživali smijući se i pjevajući. Cijela kuća je bila ispunjena mirom i veseljem. Ujutro, na Božić, prvo se jelo. Posijana pšenica i svijeće na njoj, naravno, upalile bi se. Prije nego što počnu jesti, izmole se. Poslije jela se išlo na veliku misu. Svi bi se molili i zahvaljivali dragom Bogu. Često pitam baku da priča o Božiću(kako se to slavilo u bakino vrijeme). Zaista je bilo lijepo. Obitelj je bila sretna i vesela…. Cijeli dom bio je ispunjen mirom i ljubavlju….

Jelena Ključevic 6

Na koji način Bog danas spašava

-Na koji način Bog danas spašava? Bog danas spašava na način da se oni koji su nešto jako zgriješili ili se kaju zbog nečega,oni se mole.Mole se za oprost,za zdravlje,ljubav i dobrotu kao svaki čovjek na zemlji.Žele ispraviti grijehe koje su učinili drugima pa i sebi.Žele se pomiriti s onima koje je povrijedio,rekao im ružnu riječ,omaložavao ih,ispričati se onima koje je povrijedio na takav način,no,neki i ne primaju oprost,ali čovjek se bolje osjeća kada se ispriča toj osobi,svima nam je tada lakše.Bog nam daje sangu,On želi da se mi moimo,da postanemo pravedni,da slušamo jedni druge,poštujemo njihova mišljena i ideje,da pomažemo bolesnima,prijateljima pa i obitelji.Da ne budemo bahati,škrti,da djelimo jedni s drugima,da ne prostačimo Boga i ostale velike,a i male svetce.Ne želi da postanemo ono što ni sami ne želimo.Ne želi da se pretvorimo u nekoga koga je briga za sve,koji se ne brine ni za sebe.Bog samo želi da mi postanemo dobri ljudi,puni ljubavi prema drugima.

Stranica 1 od 41234