Kategorije

Rijetki prizori…

Rijetki prizori

image

Župa Brodski Stupnik

Župa – Brodski Stupnik

Rucajte s Bogom

Nakon otprilike tri bloka upoznao je jednu staru ženu. Sjedila je u parku promatrajući golubove. Dječak je sjeo kraj nje i otvorio svoj kovčeg. Upravo se spremao popiti sok kad je primjetio da starica izgleda gladno, pa joj je ponudio čips. Zahvalno ga je prihvatila i nasmješila mu se. Njen osmjeh je bio toliko lijep da ga je dječak poželio ponovno vidjeti, te joj je ponudio sok. Ponovno mu se nasmiješila. Dječak je bio oduševljen!

Sjedili su tamo cijelo popodne jedući i smijući se, a da nisu izgovorili niti riječ.

Kako se sumrak približavao, dječak je shvatio da je umoran te je ustao kako bi krenuo kući; ali nakon što je napravio nekoliko koraka, okrenuo se, otrčao natrag i zagrlio staricu. Ona mu je uzvratili najvećim mogućim osmijehom.

Kad je dječak otvorio vrata svoje kuće, njegova majka je bila iznenađena njegovim radosnim izgledom lica. Upitala ga je, „Što si danas radio da si tako sretan?“ „Ručao sam s Bogom.“, odgovorio je dječak. I prije nego što je njegova majka uspjela reagirati, dodao je, „Znaš što? Ona ima najljepši osmjeh koji sam ikad vidio!“

U međuvremenu, starica, isto tako blistava od radosti, vratila se u svoj dom. Njen sin je bio zapanjen izgledom mira na njenom licu, pa ju je upitao: „Majko, što si danas učinila da si tako sretna?“ „S Bogom sam jela sam kukuruzni čips u parku.“ I prije nego što joj je sin odgovorio, dodala je, „Znaš, on je puno mlađi nego što sam očekivala.“

Prečesto podcjenjujemo moć dodira, osmijeha, lijepe riječi, slušanja, iskrenog komplimenta ili najmanjeg čina brižnosti, koji imaju potencijal da preokrenu život. Ljudi dolaze u naše živote s razlogom, na kratko vrijeme ili za cijeli život. Prigrlite ih sve jednako!

Ručajte s Bogom……….i ponesite čips

Josip Aničić www. josip-Anicic.from.hr

Hodočasnička mjesta su crkve i prostori gdje se Bog doživljava osobito blizak i nebo nekako opipljivo blizu

limo li osobito sabrano i uspješno moliti tad pođimo na hodočašće. Hodočasnička mjesta su crkve i prostori gdje se Bog doživljava osobito blizak i nebo nekako opipljivo blizu. Zašto?

Jer su se tamo događala ukazanja, tamo se nebeska stvarnost nekako sasvim približila materijalnoj svjetskoj stvarnosti. Osim toga tamo se masovno i mnogo moli, često vrlo žarko, svim srcem, te se snaga milosti tu nekako zadržala. Kad blagoslivljamo vodu, ona dobiva snagu da nas blagoslivlja. Tako i hodočasnička mjesta imaju na sebi blagoslov i milost, snagu neba te se to na nas slijeva. Naš duh jednostavno doživljava tu stvarnost neba i mi osjetimo neku blagost, mir i prisutnost Boga.

Osim toga idući na hodočašće mi činimo pokoru, hodamo, kisnemo, gladni smo i žedni, umorni, ali taj napor uzimamo na sebe, jer nam je Bog važan i jer nam je nužna pomoć u bolesti, nevolji, obiteljskoj svađi i tjeskobi. Tako nam putom do mjesta hodočašća raste vjera. Tamo se još ispovijedimo i tako smo svestrano obraćeni i čisti pred Bogom, a to znači spremni za darove Božje. Stoga se iz hodočasničkih mjesta vraćamo preobraženi, duhom obnovljeni, novi ljudi. A takve nas treba naše društvo, a i mi sami.

Josip Aničić www. josip-Anicic.from.hr

Dokaz- Je li Bog stvorio sve što postoji?”

Početak dvadesetoga stoljeća…
Na sveučilištu u Berlinu profesor je izazivao studente pitanjem:
“Je li Bog stvorio sve što postoji?”
Jedan je student hrabro odgovorio:
“Da, stvorio je!”
“Bog je sve stvorio?”, upitao je profesor ponovo.
“Da, profesore”, odgovorio je student.
Profesor reče:
“Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. A sudeći prema pravilu – da naša djela govore tko smo mi – Bog je zao.”
Student je zašutio.
Profesor je bio jako zadovoljan sobom, i hvalio se studentima kako je još jednom dokazao da je kršćanstvo samo mit.
Jedan je drugi student podigao ruku i rekao: “Mogu li ja vas nešto pitati, profesore?”
“Naravno”, odgovorio je ovaj.
Student je ustao i rekao:
“Profesore, postoji li hladnoća?”
“Kakvo je to pitanje?
Naravno da postoji. Tebi nikada nije bilo hladno?”, odgovorio je profesor.
Mladić je odgovorio: “Činjenica je da hladnoća ne postoji. Prema zakonu fizike, ono što mi smatramo hladnoćom je zapravo nedostatak topline. Predmeti ili živa bića se mogu proučavati kad imaju ili prenose energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ili materija prenose energiju. Apsolutna nula je potpuna odsutnost topline, materija postaje inertna i nesposobna za bilo kakvu reakciju. Hladnoća ne postoji, mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo kad nemamo topline.”
Student je nastavio: “Profesore, postoji li tama?”
Profesor je odgovorio: “Naravno da postoji!”
Student odvrati:
“Ne, profesore, tama ne postoji. Tama je zapravo nedostatak svjetla.
Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo koristiti Newtonovu prizmu da razbijemo bijelo svjetlo i proučimo različite valne dužine boja. Ne možemo izmjeriti mrak. Jednostavna zraka svjetla može se probiti u svijet tame i osvijetliti ga. Kako možete znati koliko je određeni prostor taman? Ono što možete izmjeriti je količina svjetla koje je prisutno. Tama je izraz koji čovjek koristi da bi pokazao što se događa kad svjetlo nije prisutno!”
Konačno, mladi je čovjek upitao: “Profesore, postoji li zlo?”
Iznerviran profesor je odgovorio: “Postoji. Vidimo ga svaki dan u primjerima čovjekovog nehumanog ponašanja. U kriminalu i nasilju.”
Na to je student odgovorio: “Zlo ne postoji, profesore. Ili barem, ne postoji samo za sebe. To je kao tama i hladnoća riječ koju je čovjek stvorio da bi opisao odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao vjera ili ljubav koje postoje kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je samo nedostatak Boga, nedostatak Božje ljubavi u srcu.”
Profesor je šutke sjeo…

Josip Aničić www. josip-Anicic.from.hr

Deset načela pape Ivana XXIII

Deset načela pape Ivana XXIII. za svaki dan
Petak, 02 Svibanj 2014 00:00 uredništvo veličina pisma 0 Comments

1. načelo: Samo za danas ću se truditi doživjeti dan, ne želeći odjedanput riješiti problem mojega života.

2. načelo: Samo za danas ću voditi najveću brigu (posvetiti najviše pažnje) o svom nastupu. Nikoga neću kritizirati, štoviše, neću za tim težiti da druge ispravljam ili pak poboljšavam. Jedino sebe.

3. načelo: Samo za danas ću biti sretan u svijesti kako sam stvoren za sreću. Ne samo za onaj, nego i za ovaj svijet.

4. načelo: Samo za danas ću se prilagoditi okolnostima, ne zahtijevajući da se okolnosti prilagode meni i mojim željama.

5. načelo: Samo za danas ću deset minuta svojega vremena posvetitidobroj lektiri. Kao što je hrana nužna za život tijela, tako je lektira nužna za život duše.

6. načelo: Samo za danas ću učiniti dobro djelo. I neću to nikome pripovijedit.

7. načelo: Samo za danas ću učiniti nešto, za što nemam volje da učinim. Ako se budem u svojim mislima osjećao povrijeđenim, brinut ću se da to nitko ne primjeti.

8. načelo: Samo za danas ću izraditi određen raspored. Možda se neću držati toga rasporeda, ali sastavit ću ga. I čuvat ću se dviju zala: od velike žurbe i neodlučnosti.

9. načelo: Samo za danas ću čvrsto vjerovati – sve ako bi okolnosti pokazivale suprotno- kako se dobrostiva providnost Božja za mene briga, kao da ne postoji nitko drugi na svijetu.

10. načelo: Samo za danas se neću bojati. Naročito se neću bojati, radovati se svemu, što je lijepo i neću se bojati vjerovati u Dobrotu.

Josip Aničić www. josip-Anicic.from.hr

Kako se prije slavio Božić

KAKO SE PRIJE SLAVIO BOŽIĆ?

image

OVAKO PRIČA MOJA BAKA:
Davno je to bilo djete moje,ali još uvijek se sjećam tog ugođaja. Išli bismo po grančice od bora,smreke,jele..,kada bismo došli kući kitili bismo ih raznim ukrasima, nije to bilo kao danas Vi danas kitite bor „umjetnim ukrasima“,ali mi smo ih tada sami pravili:sušili smo kriškice:naranče,limuna,jabuka..,ili smo motali bombončiće u celofan i njima kitili bor. Bili smo sretni što imamo bar nešto, jer u to vrijeme nije se baš svima svašta moglo priuštit, živjeli smo skromno i bili smo sretni,a Vi djeco što činite? Božić čekate samo da vam se što nađe ispod bora. Mi smo uvijek Božić iščekivali u molitvi,a ispod bora….ah ispod bora su bili lutkice od slame koje smo sami pravili, i njima smo bili zadovoljni. Možda je Vama to smiješno, ali tako je bilo prije. Božić je ostajao u kući. Nije bilo objavljivano preko TV, nismo bili na ulicima… Ali ima jedna vrlo važna sličnost kao što i danas radite: a to je odlazak u CRKVU. Obožavala sam ići u CRKVU, voljela sam slušati misu. Na Badnjak grančice bi već bile u kući i okićene,mama je pravila večeru, a djeca su pomagala. Ubrzo bi došla i misa:POLNOĆKA. Išli bismo na misu, poslje mise čestitali si Božić,i odmah trčali kući. Željeli smo svima prenjeti ugođaj Božića… Pomolimo se svi zajedno prije spavanja i brzo odemo u krevet. Ujutro bismo ustali i uzeli svoje lutkice. Čestitali ponovno svima Božić, i uživali u ugođaju…. Tako je bilo prije. 

Kako sam prijatelja poveo na ispravan put

Pejo Kljaic 10. listopad 20:02

Prolazio sam pokraj kuće svoga prijatelja.Prijatelj Pero je izašao i pitao me kamo idem.Odgovorio sam mu da idem na utakmicu.Pitao me može li i on poći sa mnom.Rekao sam mu naravno da možeš.No javio se problem,Pero nije imao kopačke i nije mogao ići.Odmah je počeo psovati.Rekao sam mu da ne valja psovati,jer Bog to ne želi.On me samo blijedo gledao.Rekao sam mu da pita drugoga prijatelja Jakova.Zajedno smo otišli do Jakova i Pero je cijelim putem psovao.Ja sam bio tužan i molio sam ga da prestane psovati,a Pero je postajao sve gori i gori.Kada smo došli do Jakova pitali smo ga da li ima kopačke.Jakov nam je dao kopačke i ja i Pero smo krenuli prema utakmici.Do utakmice je bilo još dosta vremena i mi smo prolazili pokraj crkve.Pitao sam Peru hoćemo li ući u crkvu i pomoliti se prije utakmice.Odgovorio je da ne želi trošiti vrijeme na gluposti i također je opsovao.Taj dan padala je kiša i ja sam imao kapu.Naravno skinuo sam kapu pokraj crkve,da pozdravim Boga.Pero se počeo sa mnom svađati. Nježno sam mu odgovorio da ne želim se svađati i molio sam ga da prestane psovati.Pero je ljuto otišao kući,a ja sam otišao u crkvu i pomolio se.Nakon toga sam otišao na utakmicu.Na utakmici smo naravno pobijedili i ja sam se zahvalio Bogu na pobijedi,no u mislima su mi i dalje bile psovke Pere.Nekoliko dana poslije Pero je došao kod mene i ispričao mi se.Zahvalio mi se što sam mu dao nekoliko dobrih savjeta,također mi je rekao da je tek sada shvatio što znači Bog i shvatio je da se Boga ne treba sramiti.Zahvaljujući meni Pero više nije psovao.

Kako je Bog velik u svojim stvorenjima…

[UNSET] [UNSET] [UNSET] [UNSET] [UNSET]

[UNSET]Sve govori i ocrtava Božje tragove…Sve slavi Boga…Sve zahvaljuje Bogu…i trak rose što se niz cvjet spušta Hvala ti Bože, i kiša što uresuje tako divne cvjetove… Samo bezuman čovjek ne vidi ovo što Bog stvara…i čovjeku uveseljuje Srce…

Taj divni Božji svijet

image

image

image

image

image

Stranica 1 od 212