Kategorije

Zablude o ispovijedi

Mnogi od katolika, pa čak i od onih koji idu redovito ili povremeno u crkvu, ponekad pokazuju da žive s nekim zabludama ili sumnjama u glavi. Te zablude i sumnje možda nisu tako jake i presudne da bi čovjek prestao ići na ispovijed, ali znaju smetati i zbunjivati. Dopustite mi pomoći u razbijanju takvih zabluda kako bismo s više uvjerenja i mirnije pristupali ispovijedi – sakramentu pomirenja s Bogom i Crkvom.

«Ispovijed mi nije potrebna, Bog čuje moje kajanje i kod kuće.»

Ova zabluda najčešće služi kao opravdanje onima koji ne idu u crkvu, a pogotovo na ispovijed. To je pokušaj smirivanja savjesti. Ova tvrdnja nije posve netočna, ona važi za sve lakše grijehe za koje je nije potrebno ići na ispovijed. Oproštenje lakših grijeha može se od Boga dobiti i osobnim kajanjem ili kajanjem na početku svete mise. Naravno, to kajanje ne smije biti samo «izverglano» radi reda, nego izrečeno iskreno. Ipak, Isus je stvorio sakrament pomirenja. Ukoliko netko misli da nije, nego da je to Crkva izmislila, neka otvori Ivanovo evanđelje i u 20. poglavlju pročita 22. i 23. redak.

Naime, osim svakodnevnih ružnih sitnica (laki grijesi), postoje i teški Continue reading Zablude o ispovijedi

NE Halloweenu

Reci NE Halloweenu jer:
1. briše granicu između kršćanstva i pogana;
2. pobuđuje zanimanje za okultno;
3. magijske i okultne tehnike predstavlja bezazlenima;
4. najsvetiji je dan vještica i drugih okultista;
5. okultisti i vještice ga koriste za popularizacije svojih umijeća;
6. spiritistima je poseban dan za prizivanje duhova;
7. u prošlosti su najčešće na ovaj dan prinošene ljudske žrtve;
8. sotonisti vjeruju da je to jedini dan u godini u kojem mogu prizvati sotonu;
9. niječe postojanje grijeha, potrebu za Spasiteljem, i podržava, s krćanstvom nespojivi, nauk o reinkarnaciji;
10. ne postoji niti jedna aktivnost ili simbol Halloweena koji ne bi imao veze s poganstvom.
STOP POGANSTVU, STOP VJEŠTICAMA STOP BUNDEVAMA

Ovih dana ne možete hodati ulicama, a ne uočiti da na svakom kutu netko prodaje bundeve, koje su namijenjene za tzv. Halloween, poznatiji po hrvatskom nazivu Noć vještica. Pritom se nameću sasvim logična pitanja: Znaju li ljudi što se time zapravo predstavlja, koji se običaj nastoji u svemu tome prikazati, koja je svrha svega toga, što se zapravo nastoji slaviti u toj večeri? Ili ljudi tu večer shvaćaju samo kao još jednu priliku za provod uz mnogo alkohola, glasne glazbe u zadimljenom prostoru. Je li to način na koji bi se trebala ponašati mlada osoba danas, a posebno ako je riječ o mladom kršćaninu? Znaju li mladi kršćani, i kršćani uopće, što predstavlja Halloween?

Hoćemo li za nekoliko godina izmijeniti lampione za bundevu sa svijećom, a blagdan Svih svetih za igre s vješticama i monstrumima? Danas se puno toga organizira što ne valja: pod maskom slatkih bombona skrivaju se vještice i vampiri. Mladi idu u disko klubove, nema toga u što ne bi se presvukli. To isto rade i „obrazovani“ intelektualci. U vitrinama trgovina, ali i privatnih obiteljskih kuća, pojavljuju se šuplje bundeve. Lijes više ne sablažnjava. Tako i bundeva – većinu asocira na jesen, ali nikoga na propalu, prokletu i osuđenu dušu. Većina je zaboravila da se u starini upravo na takav način slavilo demone. Neki će sigurno reći: „Ma što ti pričaš, idi se prošetaj! Radi se o igri i tulumima.“ Ništa tako nije bilo prije u Europi. Europa je kršćanskog porijekla, i to gotovo dvije tisuće godina. I što je strašno u tome? Naime, činjenicu da sve to rade kršćani i ne vide u tome ništa loše, čini se kao da više ne razlikuju obične bundeve od bundeva s izrezbarenim demonskim licem.