Kategorije

Prorok – probuditi nadu

PROROK-probuditi nadu

-Naš je zadatak probuditi nadu poput proroka, zato poslušajte našu priču.

U našem selu jedan je dvadesetdvogodišnji mladić doživio prometnu nesreću u kojoj je osuđen na kolica. Zamislite, svoju mladost mora proživjeti vezan za kolica, dok njegovi vršnjaci uživaju i zabavljaju se. Otada, toj obitelji potonule su sve lađe. Roditeljima se srce slamalo gledajući svog sina takvog, sestre i braću da nespominjem. No, koliko god ih je to slamalo i boljelo sve ih je više ojačalo. Krenulo je jednog dana, mislim da je bio četvrtak … kad se nas četvero malih proroka uputilo k toj obitelji. Prvo smo u knjižari kupili krunice, molitvenike i križ. Kad smo došli bilo im je čudno i zapravo su se smijali tome odakle bi četvero djece njima moglo pomoći, no ipak su nas primili. Kad smo ušli svakome smo podjelili po krunicu i molitvenik, a dečku uz to i križ. Počeli su zbunjeni pogledi ali im je jedno od nas reklo ove krunice donjeli smo Vam ojačate, molitvenike isto jer kako je Bog rekao: ,,Molite i dat će Vam se! ”  – a svome bratu i sinu ste sad potrebni više no ikad, a samo molitva može pomoći. Dečku smo uz križ rekli: ,, Andrija, ovo je tvoj križ i sam ga nosiš. Odgovori cijelog svijeta su na tom križu, samo se moli i Bog će učiniti čudo! ” Otada, ta obitelj je krenula na misu svakog dana i svake nedjelje, dok su prije išli samo za Božić. U župi jednostavno više nijedno euharijstisko slavlje ne prolazi. A Andrija? On je postao uzor u selu. Nigdje ne ide bez krunice, čim prođe selom širi svima pozitivnu energiju, svi ga obožavaju i dive mu se. Kad je došlo vrijeme operacije koja mu je mogla promijeniti život na bolje, cijelo selo se okupilo u crkvi i molilo se. Kako smo mu i rekli Bog će učiniti čudo, učinio je. Naš je Andrija sad dečko kakav je bio, zdrav i lijep osim što su mu vjera i ljubav prema Bogu na prvome mjestu. Nas četvero gleda kao nekog posebnog i postali smo jedni od najvažnijih pripadnika njegovog života. Ništa više mu ne promakne bez nas. Sad je već oženjen,ali to ništa nije promijenilo. On je i dalje naš ponos. On i dalje pomaže i uvijek je u društvu mladih. Igra se s djecom i nakon svake igre okupi ih i priča im priče o Bogu, sve najljepše i istinite naravno. I kako on voli reći: ,, Ja sam cijelo vrijeme bio slobodan čovjek samo nisam tražio Boga, nadu u njemu pa to nisam mogao ni vidjeti, ali sad vidim i drago mi je zbog toga. Najsretniji sam čovjek na svijetu što sam sada baš onakav kakav trebam biti, a Bogu sam neizmjerno zahvalan što mi je poslao najljepše proroke, male ali velika srca. Hvala ti Bože za sve! ”

Dorotea Mioč,
Marko Jurić Katušić,
Luka Vuleta i Egon Primorac 7.a

Probudi nadu poput proroka kao pomoćnika

Probudi nadu poput proroka kao svojih pomoćika!

Molitva izbavlja sve. Daje nam nadu. Bog nam šalje riječi ohrabrenja i poziva nas da vjerujemo i dođemo u njegov dom. Zove nas da pokazujemo da on zapravo postoji. On vlada svim ovim. Ovo je njegovo kraljevstvo. Moramo vjerovati i činiti dobro drugima kako bi oni to činili nama. Vjerovati da je oo što je loše u tamnom, u onome što je jako daleko i hladno. Ali ima i ona pozitivna strana, strana s kojom ćemo biti zauvijek u vječnosti. Do budemo vjerovali u Boga nikome se ništa loše neće dogoditi. Bog nam je jedno spasenje, spasenje za bolje  sutra. Molitva će svakoga učiniti sretnijim i dati im ono što zaslužuju i žele. Bog nam otvara vrata topline, vrata koja su otvorena ljudima koji vjeruju, koji se nadaju. Moramo biti bogati  u srcu, a ne novcem. Bog će nam dati ono najvrijednije, ono najbogatije: DAT ĆE NAM SVOJU LJUBAV. Ako okupimo one koji nas čine većima i vrijednijima bit ćemo sve bogatiji. Nikome u život nije odilčno, ali uz pravu molitvu možemo sve nadoknaditi i nadopuniti. Bog na molitvu gleda.Božja poruka nas upozorava da je zlo, snažna strana koja će nas odvesti na ono tamno mjesto, ali će nas ljubav i dobro sve više povezati s Bogom. Pripovjedajmo njegovim moćima i dobrima. Bog nas stvori kako bismo bili zadovoljni njegovi djelima. Kako bismou drugima budili ono izgubljeno, budilinjihovu posljednju nadu. Jer čovjek je biće koje može pogriješiti, ali je i biće koje zna voljeti i koje zna vjerovati u druge. Naša nam savjest govori da potičemo druge i da im ne damo da klonu. Da hodaju ponosno i uspravno. Da ne izgube svoju nadu.
Josipa Bubalo

Razmisli možeš li i ti danas biti prorok i kako?

Razmisli možeš li ti danas biti prorok i kako?
U današnje vrijeme proroci su svećenici.Ali i svaki kršćanin je prorok pa tako i mi djeca.U školi ima mnogo djece koja su jednostavno drukčija,a kopiraju druge jer misle da njihov original neće biti prihvaćen.Iako su izvana samopouzdani,znam da su iznutra preplašeni i pokunjeni.Trebali bi biti hrabri,jednoga dana doći u odjeći koja se njima sviđa,a ne drugima i reći svoje mišljenje a ne tuđe.Znam da bi bilo puno pogleda mržnje od umišljenih osoba,ali osjećat će se odlično.A te umišljene osobe ianako ništa ne znače.Jednoga dana i umišljeni će shvatiti kakva su čudovišta bila.Mnoga djeca trpe nasilje,a boje se progovoriti.No,sve se vraća,sve se plaća.Jednom će žrtve biti obožavane,a nasilnici će trpjeti udare mržnje.Ne treba biti zao samo jer vas to čini popularnim,ali to vas čini i lošijim čovjekomU svakom slušaju,Bog ima rješenje.Odgovori koje god vrste bili,nalaze se na križu.Isus je umro za nas,a mi druge uništavamo.”Što god učiniste mojoj najmanjoj braći,meni učiniste.”A mi se iskaljujemo na drugima.Što smo bolji prijatelji,bolji smo ljudi,a bit ćemo i sličniji Bogu.A Bog nas usrećuje.

Antea Brdar 7.a

Ohrabriti poput proroka

OHRABRITI POPUT PROROKA

Svojoj obitelji bih unijela puno samopouzdanja . Pokušala bih biti kao prorok . Znamo da su proroci Božji gllasnici , vjernici i tumači to bih i ja pokušala biti .Svojoj obitelji bih govorila sve kako razmišljm . Da bih proroku život bih im unijela puno nade i pripovijedala bih pozitivne i razumne stvari . Znam da je za ohrabrenje potrebna vjera u Boga ,no ja im nažalost ne mogu dati tu vjeru , to mora biti samo od sebe , točnije oni sami moraju vjerovati . Da bih ohrabrila svoju obitelj , također nam je potrebno držati se svog cilja . NPR.Jedna obitelj nije vjerovala u Boga ,nisu išli u crkvu ,nisu se molili i njihov život odjednom se upropastio . Pozvali su me i željeli su pričati sa mnom . Nekoliko dana smo zajedno pričali i shvatila sam da je njihov glavni problem što ne idu u crkvu , zapravu boje se Boga . Nekoliko sljedecih dana sam im pripovijedala o Bogu , želila sam ih osloboditi od straha i unijeteti im hrabrost u život . Rekla sam da se ne trebaju bojati Boga i da trebaju ići u crkvu , no meni nisu vjerivali .Ja sam također razgovarala sa Bogom i govorio mi je sve što sam već planirala . Slijedećeg dana sam otišla kod njih i nagovorila sam ih da odu u crkvu .Uspijeli su i otišli . Nakon toga njihov se život totalno promijenio . Nakon toga postali su savršeni vjernici i od sada su se molili i poštivali Boga i sve njegove izabranike .

Antonija Bukvić 7.a