Kategorije

Autori


P1010019

Originally uploaded by josipanicic

Josip i Helena Aničić, vjeroučitelji

KRALJ DMITAR ZVONIMIR

KRALJ  DMITAR ZVONIMIR

Naslijedio je Krešimira IV., te odmah počeo rješavati problem obnove vlasti onih gradova koji su bili pod Mletcima.
Kralj Dmitar Zvonimir dobro je procijenio tadašnju vanjskopolitičku situaciju: položaj Bizanta čija je moć slabila i Mlečana koji su se pridružili protivnicima sve jačeg papinstva. Tako je Zvonimir stao uz papu Grgura VII. (1073.-1085.), prihvaćajući suvremenu doktrinu da papa ima pravo dijeliti krune i priznavati posjed Continue reading KRALJ DMITAR ZVONIMIR

Što želiš da Ti učinim ?

Što želiš da ti učinim ?

Isus me svaki tren, Isus mi svakoga trenutka postavlja to pitanje ?

Što ja odgovaram ?

Jesu li to odgovori: pričekaj Isuse, sada imam važnijeg posla, kada budem stariji, onda ću se baviti tobom ?

Ja idem od jednoga do drugoga čovjeka i jadam se i tražim pomoć; i kucam i zapomažem ?

Ili je moja vjera: zato što su me Tata i mama natjerali u Crkvu ili idem u Crkvu – svi idu sramota je da ja ne idem ?

Što želim: konkretno od Gospodina ?

Koja mi je prva misao u jutro kada se probudim ? Kamo svoje misli spremam ? Koja je moja prva Riječ ili je riječ ?

Kome svoje srce otvaram – takav će biti moj dan i život ?

Kome odškrinjujem svoja vrata ili široko, nadugačko otvaram svoja vrata – praznim tlapnjama, brigama bez jasnoga i konkretnoga cilja, svakodnevnicama, brbljanjima, komentiranjem i sl.

Kome sam povjerovao, kome sam prvo povjerovao ? Continue reading Što želiš da Ti učinim ?

Kome i kako vjerujem!

»Vjerujte, ne postoji ništa čudesnije nego poklonite se Gospodinu, i ne postoji savršenije rješenje nego pokoriti Božjoj volji!« vas tekst

Čitao sam tekst…ne bih se složio sa onime dolje(navedenim)…

Ja se ne želim pokoriti Božjoj volji, nego ja sam Sretan što mogu i smijem Voljeti svoga Boga, jer znam da on mene voli. Ja Ga Volim i volio bih Ga i da Raja nema. Isto, tako znam da me Gospodin svaki dan pita: »Dijete moje, što želiš da ti učinim«. On če mi učiniti, ali je samo jedno pitanje: do koje dimenzije ja vjerujem i koliko ja mogu vjerovati.»Sve mogu u onome koji me jača«.

Ja, mislim, kada bi SVI povjerovali i zatražili (kao nekada dok smo bili djeca i tražili mamu nešto, kada bi tako tražili dragoga Boga) da bi sve uistinu dobili. Možda se neki neče složiti samnom, ali kada budu tako molili – onda će se složiti samnom…

Tko Vjeruje i moli, i voli, uspjet će… Isus, kaže za M. Magdalenu, mnogo joj je oprošteno jer mnogo ljubljaše…

pozdrav Josip

Ovo je jedinstveno – ne pitaj kako je to izvedeno

lINK

http://www.isuskrist.com/front.php

E – mail: josipanicic@yahoo.com
Josip Anicic, prof

http://vjeronauk.wordpress.com/
http://jutarnjazvona.wordpress.com/

http://public.carnet.hr/~joanicic/moj_blog/

TKO JE ISUS KRIST ?

TKO JE ISUS KRIST?

«Dokle ćeš mučiti duše naše, kaži nam, jesi li ti Krist?» (Iv)

«Za koga me drže ljudi?» (Mk 8, 27)

Za jedne je Sin Božji, za druge je opsjednut. Za neke je Kyrios, za druge je lud. Za neke Mesija, za neke zavodnik naroda.

On je Prorok, Veliki Svećenik, Posrednik, Sluga Božji, Gospodin, Spasitelj, Kralj, Riječ, Logos, Sin Božji, Bog. Ali ni jedno od ovih imena ne može ga obuhvatiti.

Isusa treba promatrati u njegovu ZEMALJSKOM djelu:

Isus je Prorok: Očekivalo se konačnog proroka, koji će biti ispunjenje svih proroka. Taj je trebao otkriti posljednje tajne, uspostaviti objavu kako ju je Bog Mojsiju dao. Treba pripraviti svijet na dolazak Kraljevstva Božjeg.

Isus je Sluga Božji: Posrednik je između Boga i ljudi svojom patnjom. «On slabosti naše uze i ponese naše boli.»

U ESHATOLOŠKOM djelu:

Isus Mesija: Osloboditelj od ropstva, grijeha. I s njim nastupaju zadnja vremena.

Isus Sin čovječji: Idealan čovjek

U SADAŠNJEM djelu:

Isus je Gospodin (Kyrios): Uzašao s desna Oca, i kao proslavljeni zastupa nas sada kod Oca.

I u njegovoj PREEGZISTENCIJI:

Isus je Logos: Zakon svijeta koji upravlja svemirom. Personifikacija mudrosti.

Isus je Sin Božji: Božanska narav Isusova.

RAZNE KRISTOLOGIJE

Po vremenu:

– Preduskrsna

– Pouskrsna (NZ, patristika, srednjovjekovna t., reformatorska t., novovjekovna t.)

Po formi:

– Indirektna (U zgodama Isusova života)

– Direktna (Izričiti govor o Isusu: «Ti si Kralj židovski.»)

Po porijeklu:

– Židovska

– Helenistička

Po obaveznosti prihvaćanja:

– Dogmatska (Koncilske definicije)

– Spekulativna (Pojedini teolozi)

Po metodi:

– Odozdo (Polazi se od zemaljskog Isusa)

– Odozgo (Polazi se od nebeskog Isusa)

TENDENCIJE DANAŠNJE KRISTOLOGIJE

Potrebu za novim promišljanjem uloge i osobe Isusa Krista istaknuo je Karl Rahner u svom članku: «Kalcedon – kraj ili početak?» Naime, na tom saboru je definirana jednom zauvijek vjera u Krista. Proglašena je dogma, koja se stoljećima nije dirala. Ni Rahner ju ne želi dirati, već samo ukazuje na narav dogme kao takve.

Rahner govori o «samotranscendenciji» svake formule. Ne jer je kriva, nego upravo jer je istinita mora se uvijek nanovo promišljati. Dogma ostaje živa tumačenjem. Ne koči razvoj misli, već otvara perspektive. Poziva na dublje razumijevanje, i otvaranje novih pitanja.

Po tom slijede nove interpretacije kalcedonske dogme. Pitanje od kojeg se krenulo je: kako jedan čovjek može biti istodobno i Bog i time zahtijevati univerzalno značenje?

Tri su osnovna odgovora:

1. Promatra se Krista u kozmološkom obzoru. Još su apologete u 2. st. vidjeli u svijetu, povijesti, filozofiji, poganskim religijama fragmente jednog Logosa (logoi spermatikoi) – a koji se u Isusu Kristu očitovao u svojoj punini. Teilhard de Chardin je nanovo istaknuo ovo kozmološko tumačenje – te pokazao kako kozmogeneza i antropogeneza u kristogenezi postižu svoje dovršenje. Isus Krist je evolucija koja je došla k sebi.

2. Promatra se Krista u antropološkom obzoru. Krist je odgovor novovjekom ateističkom humanizmu po kojem Bog mora biti mrtav da bi čovjek mogao biti slobodan. Utjelovljenje Boga je ispunjenje biti čovjekove. Kristologija je najradikalnije ispunjenje antropologije. Isus Krist je čovjek koji je došao k sebi.

3. Promatra se Krista u univerzalno-povijesnom obzoru. Isus je odgovor na pitanje o smislu cjelokupne povijesti. To je odgovor onima koji tvrde da čovjeka kao takvog uopće nema, te da ga susrećemo tek u sklopu psiholoških, bioloških, ekonomskih, društvenih i duhovnih uvjeta. Pa bi ispalo da je čovjek zapravo dio jedne povijesne cjeline – bez koje čovjeka niti nema. Pitanje smisla i spasenja čovjeka sada postaje pitanjem o smislu i spasenju sveukupne povijesti. Odgovor je da se u Isusu Kristu unaprijed dogodila sva povijest. Isus Krist je povijest koja je došla k sebi.

No, opasnost je ovih tumačenja Krista da od kršćanstva naprave filozofiju ili ideologiju, bez povijesnog oslonca. Stoga se javlja drugi val u kristologiji koji polazi od historijskog Isusa. Ukazuje se na to da je cilj kristologije izreći bit i značenje Isusove osobe i djela.

KRISTOLOGIJA – SOTERIOLOGIJA

Anzelmo Kenterberijski (11/12st.) počinje lučiti kristologiju na Krista u sebi, i Krista za nas.

Srednjovjekovna kristologija bavila se Isusovom osobom, a soteriologija Isusovim djelom.

Skolastici su prenaglasili kristologiju (Ontološka kristologija – ontička struktura Krista).

Protestanti su prenaglasili soteriologiju (Funkcionalistička kristologija – spasenjsko djelo).

Lutera zanima što je Krist «za me»?

Melankton: «Upoznati Krista znači upoznati njegova dobročinstva.»

Međutim, onda je Krist proizvod doživljavanja svakog pojedinca.

Kant je govorio kako je Krist ideal ljudske savršenosti.

Panenberg: Treba krenuti od Kristove osobe!

Isus vjere i Isus povijesti bi trebao biti isti Isus.

RAZNI POVIJESNI PRAVCI KRISTOLOGIJE

Prosvjetiteljstvo niječe kontinuitet. Isus je jedno, a Krist drugo. Hoće skinuti «naslaga vjere». Nije isti propovijedajući i propovijedani Krist. Žele ga vidjeti u krpama u kojima je hodao po Galileji.

Racionalizam Isusa prikazuje kao učitelja morala i primjer kreposti. Što se protivi prirodnim zakonima ne prihvaćaju. Čudesa se brišu iz njegova života.

Romantizam … (Herder)

Mitološka škola kaže da su vječne religiozne ideje iznesene mitološkim govorom. Ideja Bogo-čovjeka je cilj čovječanstva. Kristologija nije nauka o Isusu nego o čovječanstvu, dakle antropologija. Isus je ostvareni lik humanosti.

Povijesno-religijska škola kaže da je kršćanstvo sinkretizam raznih starih mitova. Pavao se udaljio od pravog Isusa jer ga je prilagodio helenističkom svijetu.

Svaki pokušaj pisanja Isusovog životopisa je projekcija autorovih zamisli (moralist, reformator, govornik, ideal…)

Ali, Isus nam pristupa kao onaj koji ga ne mogu prepoznati i poziva: «Idi za mnom!» Samo onom tko ga slijedi objavit će se. E – mail: josipanicic@yahoo.com
Josip Anicic, prof

http://vjeronauk.wordpress.com/
http://jutarnjazvona.wordpress.com/

http://public.carnet.hr/~joanicic/moj_blog/

Život i sreža! Odluka!

Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću – govori Gospodin. (Lk 9, 22-25)

Da bi bio sretan, moraš se osloboditi mnogih stvari.

Između ostaloga moraš se osloboditi svoje sebičnosti, svoje bolesne tvrdoglavosti, svoje pohlepe.

Ali kako?

Ne smiješ činiti nikakve lude stvari. Običan svagdanji život tvoj je najbolji učitelj.

Uvijek isto, ista lica, isti poslovi. Ista svakodnevna ljutnja, neibježne trzavice.

Uvijek iznova želje koje se ne ostvare.

Uvijek iznova nesporazumi i neuspjesi.

Sve će te to izbrusiti kao dijamant. To boli-znam- i katkada ne ide.

Ali nema drugoga puta do nutarnjega mira osim puta koji prolazi u sjeni križa.

To je uskrsni put do uskrsnuća, do radosti.

Phil Bosmans